Naslov plenarnog izlaganja: Igranofilmske ekranizacije dječjeg romana Ivane Brlić-Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Ubrzo nakon postavljanja Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića na pozornicu 1934. pojavila se ideja o njegovoj ekranizaciji, o cjelovečernjem igranom filmu. Međutim, nije se niti pomišljalo na jugoslavensku produkciju već su svi napori bili upućeni na potragu za inozemnim producentom. Nakon završetka Drugog svjetskog rata i vrlo polagane integracije književnih djela Ivane Brlić-Mažuranić u vrijednosno okružje vrlo različito od onoga u kojemu su djela izvorno nastala opet je šezdesetih godina prošlog stoljeća oživljena ideja o ekranizaciji Šegrta Hlapića no ovaj puta u tehnički i organizacijski znatno povoljnijim uvjetima. Dokumentirana su barem tri nastojanja snimanja cjelovečernjeg igranog filma (a među njima i scenarij Ivana Brajdića i Zorislava Ugljena). No usprkos vrlo ozbiljnih pokušaja ta nastojanja nisu se ostvarila. Ovaj rad pokušat će odgovoriti na pitanje koje su to društvene silnice onemogućile realizaciju ekranizacije Šegrta Hlapića dok su istovremeno snimani dječji filmovi zasnovani na predlošcima dječjih romana s daleko manjim društvenim kapitalom nego što ga nepobitno ima dječji roman Ivane Brlić-Mažuranić. Dapače za vrijeme komunizma nije snimljen niti jedan film prema predlošku najvrednijih djela hrvatske dječje književnosti kakvima smatramo djela Ivane Brlić- Mažuranić. Osim toga pokušat će se analizirati pričosvijeti (storyworld) scenarija. Naime, kronotop radnje dječjeg roman Šegrt Hlapić već u svojim otisnutim verzijama nije bio stabilan pa će se nastojati razložiti kako se prišlo izgradnji kronotopa u scenarijima cjelovečernjih igranih filmova.