Folklor, fantasy i identitet u suvremenoj poljskoj literaturi za djecu i mlade odrasle (sličnosti s bajkama Ivane Brlić-Mažuranić – odabrana poglavlja)
Ovaj rad posvećujem uspomeni na Ivanu Brlić-Mažuranić (1874.-1938.), junakinju našeg skupa, dva puta nominiranu za Nobelovu nagradu za književnost, prozvanu „hrvatskim Andersenom“ i „hrvatskim Tolkienom“. Djela Ivane Brlić-Mažuranić – vrsne autorice bajki i fantastičnih djela ukorijenjenih u folkloru i slavenskoj mitologiji (ovdje: pretkršćanska vjerovanja Hrvata) odnose se na fantastiku u široj dimenziji, pa tako i u području umjetničkog oblikovanja junaka koji su u kontekstu aksioloških promišljanja utjelovljenje ljudskih stavova i osjećaja te pokazujući njihov presjek kroz svakodnevnu zbilju stvarnog svijeta omogućuju i definiranje egzistencijalno-etičkih stavova, eventualno njihovu unutarnju transformaciju.
U takvom kontekstu, analizirani tekstovi Ivane Brlić-Mažuranić, potiču na istraživanje komparativne prirode, pa bih željela osvijestiti neka važna pitanja vezana uz razumijevanje poljskih bajki i suvremene poljske fantastike, u kojoj se “prelaženje granica” odnosi na poimanje poljskih bajki i suvremene poljske fantastike. Ova tema postala bi relevantna u perspektivi širih promišljanja folklora, fantastike i identiteta, posebice kada je recipijent dijete (u tom kontekstu usporedno s tekstovima Ivane Brlić-Mažuranić, možemo promatrati djela Marije Konopnicke, autorice prve poljske sinkretičke nacionalne bajke inspirirane folklorom) (Fidowicz, 2017; Wierzbicki 1970)
Vrijedi dodati u ovoj perspektivi analize, kada razmatramo uobičajene ideje o fantastičnim bićima, križanju svjetova i njihovim preobrazbama ne samo u odnosu na usmenu i pisanu književnost, nego i – u užem smislu riječi – na pučku i dječju književnost (kao adaptacija i preobrazba) (Ługowska, 1981; Wróblewska 2003).
Promatrajući poljske bajke i suvremenu fantastičnu naraciju kao tekst kulture (smješten između folklora, povijesti i društveno-kulturnog konteksta) (Zipes, 1982; Tatar, 2016; Bacchilega 1997, 2013), analiza pokazuje jasan narodni svjetonazor, vjeru u postojanu silu, uplitanje nadnaravnih sila, antropomorfnu viziju prirode, nepisani moralni standardi, ideali poštenog ponašanja (pravde). Međutim, kao antropološki dokumenti, ove će priče također specificirati ovisnost značenja o kontekstu, odražavati realnost danog mjesta i vremena te ideje koje funkcioniraju u zajednici/društvu u kojem su nastale i ispričane (npr. sociološki pristup, ruralni aspekti i okruženje poljskog sela druge polovice devetnaestog stoljeća (Baśń o krasnoludkach i sierotce Marysi Marije Konopnicke); Dobrota – Samotność Bogów Dorote Terakowske)
Vrijedno je naglasiti da su, u vezi s osebujnim »slavenskim preporodom« u suvremenoj poljskoj književnosti za mlade (u kontekstu djela Ivane Brlić-Mažuranić), pozivanja na slavenski folklor vidljiva na više razina: u odnosu na vlastita imena, u kreacijama fantastičnih likova (npr. Baba Yaga, zmaj), u obrascima radnje, u bestijarijumima koje koriste autori (npr. gnomovi, vodenjaci, nimfe ili duhovi), u opisu obreda (npr. Ivanjska noć slavlje (Sv. Ivan – Świętojańska Sobótka), obredne igre oko lomače i simbolika vatre) te u slikama prirode (Wróblewska, 2014; Polak, Karwacka, 2016; Rudolf 2009).
Zaključno, analiza i interpretacija odabranih tekstova pokazuju da se suvremene poljske bajke i fantazija za djecu i mlade s referencama na narodne priče, nacionalne mitove, popularne legende i povijesne događaje kombiniraju s „unutarnjim putovanjem” protagonista, ukorijenjenim u egzistencijalnom – etička razina – kao u djelima Ivane Brlić-Mažuranić – postaje metafora svačije sudbine.
Primarni izvori:
Maria Konopnicka, O krasnoludkach i sierotce Marysi (1896), Antoni Gawiński, Przygody Okruszka (1922), Janina Porazińska, Za górami, za lasami (1954), Ewa Szelburg-Zarembina, Bardzo dziwne historie (1988), Dorota Terakowska, Córka czarownic (1991),Samotność Bogów (1998), Andrzej Sapkowski, Wiedźmin (1990), Emilia Kiereś, Brat (2011) and Łowy(2012), Jacek Dukaj, Wroniec (2009), Dorota Combrzyńska – Nogala, Odysejki (2023), Cezary Harasimowicz, Mirabelka (2018), Anna Brzezińska, Opowieść z Wilżyńskiej Doliny (2002), Wit Szostek, Wichry Smoczogór ( 2003), Katarzyna Berenika – Miszczuk, cykl Kwiat paproci (2022).
Reference:
- Bacchilega, C. Postmodern Fairy Tales: Gender and Narrative Strategies. University of Pennsylvania Press 1997
- Bacchilega, C., Fairy Tales Transformed?Twenty-First-Century Adaptations and the Politics of Wonder, Wayne State University Press 2013
- Fidowicz, A., Slavic worlds of imagination: fairy tales of Maria Konopnicka and Ivana Brlić-Mažuranić , in Freedom and Imagination in Children’s Literature, ed. by A. Wróbel – Czabanowska, M. Kotkowska, Kraków 2017
- Ługowska, J. Ludowa bajka magiczna jako tworzywo literatury, Ossolineum 1981
- Polak A. and Karwacka M. (eds), Fantastyka w literaturach słowiańskich idee – koncepty – gatunki, UŚ Katowice 2016
- Rudolf, E. Obecność słowiańskiego folkloru we współczesnej polskiej literaturze fantastycznej, in: Inspiracje ludowe w literaturach słowiańskich XI- XXI wieku, ed. I. Rzepnikowska, Toruń UMK 2009
- Tatar, M. The Classic Fairy Tales: A Norton Critical Edition (ed.). W. W. Norton & Company; 2016
- Wierzbicki J., Z dziejów chorwacko-polskich stosunków literackich w wieku XIX, Wrocław–Warszawa–Kraków 1970.
- Wróblewska, V., Przemiany gatunkowe polskiej baśni literackiej XIX i XX wieku, UMK w Toruń, 2003
- Wróblewska, V. Od potworów do znaków pustych. Ludowe demony w polskiej literaturze dla dzieci, UMK Toruń 2014
- Zipes, J. Fairy Tales and the Art of Subversion: The Classical Genre for Children and the Process of Civilization , Psychology Press 1982