Kuća Brlić je neoklasicistička jednokatnica izgrađena 1885. godine, a nalazi se na glavnom brodskom trgu koji danas nosi naziv Trg Ivane Brlić Mažuranić. Izgrađena je prema projektu Mathiasa Železnyja i graditelja kuće Adolfa Godta. Kroz glavni ulaz u kuću dolazilo se u vežu čiji je svod oslikao Josip Muravić, prvi školovani brodski slikar, a hodnik je povezivao dva bočna poslovna prostora gdje su se nekada nalazile trgovine i knjižare. Stubištem s odmorištem dolazilo se na prvi kat kuće. Na istočnoj strani kuće nalazile su se tri kvadratne prostorije međusobno povezane vratima te jednom većom na zapadnoj strani kuće i pomoćnim prostorijama za poslugu. Uz stubište nalazila se kupaonica. Udajom Ivane Mažuranić za brodskog odvjetnika Vatroslava Brlića te proširenjem obitelji, Vatroslav naknadno kupuje sjeverno zemljište i dograđuje kuću.
Mali salon obitelji Brlićje bio mjesto obiteljskog druženja. Prostorija je to u kojoj je obitelj mnogo vremena provodila u hladnijim razdobljima godine. U njoj bi primali manji broj gostiju i održavali privatne glazbene večeri o čemu svjedoči i sačuvana violina koja je pripadala Vatroslavu Brliću. On je bio član pjevačkog društva Davor, među najuglednijim brodskim građanima. Ivana je već u dobi adolescencije vješto vladala glasovirom. U salonu se nalazi oltar iz 18. stoljeća koji je sačuvan u velikom požaru koji je zahvatio prizemnicu obitelji Brlić na blagdan Tijelova 1882. godine. Nakon toga, obitelj je izgradila postojeću jednokatnicu, a svake godine je iznosila oltar u vežu kuće prigodom Tijelovske procesije koja je prolazila gradom u vjeri da nova kuće neće doživjeti istu sudbinu kao prethodna. U oltarskoj kućici se nalazi drvena figura Madona i voštana grupa Suzana čista i dva starca. Obitelj Brlić je ljubav prema literarnoj riječi prenosila s generacije na generaciju. Zanimljiva je crtica iz života Ignjata Alojzija Brlića kada je 1815. godine pošao u Beč po nabavku robe za trgovinu, a vratio se s nekoliko crnih škrinja punih knjiga. Škrinju su kasnije koristili za pohranu odjevnih predmeta. Maketa bark „BAN MAŽURANIĆ“ predstavlja teretni jedrenjak izgrađen u čast bana Mažuranića, Ivanina djeda, koji je postao inspiracija za književna i literarna djela, a poklon je Ivani od njezina brata Božidara.
Veliki salon obitelji Brlićposebno je uređena i opremljena prostorija u kojoj su se služili obroci i primali gosti iz političkih i kulturnih krugova. Salon je načinjen po narudžbi Ivanina oca Vladimira Mažuranića u Lepoglavi 1892. godine. Bio je potpuno raskomadan poslije II. svjetskog rata te je restauriran po brodskim majstorima. Radni stol Ivane Brlić-Mažuranić poklon je roditelja za Božić 1912. godine. Ivana je mnogo vremena provela za ovim stolom gdje je pisala svoje priče. U staklenim vitrinama se nalazi obiteljsko posuđe za objedovanje kojima su posluživani ban Jelačić i biskup Strossmayer. Na zidu se nalaze fotografije iz obiteljskih albuma izrađenih prema negativima na stakalcima, a riječ je o unikatnim fotografskim slikama koje su digitalizirane, te se nalaze u elektroničkim okvirima sa mogućnošću reprodukcije zvuka i slike.
Knjižnica zauzima središnje mjesto Kuće Brlić. U njoj se nalazi kamin za koji je vezana geneza „Priča iz davnine” i naslonjači Ivane Brlić Mažuranić. Prema predaji, Ivana je jedne večeri začula neobične zvukove koji su dopirali iz ove prostorije, a nalik kucanju na vrata. Otvorila je vrata sobe i upitala: „Tko je?“ , ali nitko nije odgovorio. U tom trenutku iz kamina je iskočio vatreni žar koji je Ivanu inspirirao na stvaranje Domaćih, Malika Tintilinića i priče Šuma Striborova. Na stolu u kutu knjižnice stoji mramorno poprsje „Ahasver” i astronomski pribor, dar njezina djeda bana Ivana Mažuranića. Središnji dio sobe čini okrugli drveni stol sa stolicama. Mramorna bista Želimira Mažuranića, najmlađeg brata i mecene Ivane Brlić Mažuranić nalazi se na drvenom stalku.
Spavaća soba je načinjena u Lepoglavi 1892. godine u isto vrijeme kad i salon. Otoman za poslijepodnevni odmor načinjen je također krajem 19. stoljeća. Na paravanu je izložen Ivanin ogrtač od crne kadife s poznatog Antoninijevog portreta iz 1936. godine. Cilindar koji se nalazi na otomanu pripadao je Vatroslavu Brliću, a Ivanine cipele svjedoče o visokoj modi toga vremena. Na komodi se nalazi kutija s Ivaninim kozmetičkim priborom, uvijačima za kosu i ukosnicama. Porculanski vrč za vodu i posuda služili su za jutarnje umivanje. Iznad uzglavlja kreveta prikaz je animiranih likova koji simuliraju Ivanine snove.
Dječja soba nalazi se u dograđenom dijelu kuće. U sobi su osim Ivanine i Vatroslavove djece boravile i dojilje, guvernante i francuskinje. U njoj je danas smješten hologram na kojem glumica koja predstavlja Ivanu govori o njezinom životu, a tekstovi su nastali na osnovi zapisa iz Ivanine „Autobiografije“. Multimedijalni prikazi na suprotnom zidu prikazuju animirane likove inspirirane Ivaninim pričama. Osim informatičke opremljenosti, prostorija je zadržala elemente autentičnosti, ponajprije u namještaju te posebno vrijednom likovnom bloku Ivanine najmlađe kćerke Nedjeljke s izvanrednim radovima načinjenim 1928. godine.
Ivanina neostvarena želja je bila urediti potkrovlje kao malo kućno kazalište. U skladu s tim, danas je to galerijski polivalentni prostor namijenjen književnoj umjetnosti, književnim večerima i kulturnim prezentacijama, kazališnim predstavama, ali i svim ostalim javnim zbivanjima.
U podrumu kuće obitelj je skladištila vino iz bogatih vinograda koje su posjedovali u Brodskom vinogorju gdje su imali i vilu Brlićevac. Taj prostor je sada polivalentna dvorana koja služi za kulturna događanja, degustacije i prezentacije.
